Anamarija Carević

Bog je u svojoj providnosnoj ljubavi našoj župnoj zajednici koja se okuplja u bazilici Srca Isusova podario milost da je među nama živjela i odrastala djevojčica Anamarija Carević.

Osobno, kao njezina vjeroučiteljica, osjećam se posebno blagoslovljenom što sam je smjela voditi Srcu Isusovu i učiti božanskoj ljubavi kroz školski vjeronauk i župnu katehezu.

Anamarija je bila predivno dijete čija je duša zračila radošću, jer je njezino srce bilo ispunjeno Božjom ljubavlju, koja je isijavala iz njezina uvijek nasmijanog lica. Tu Božju ljubav doživljavali su svi koji su imali milost živjeti u njezinoj blizini, te je zato uvijek bila okružena djecom i mladima. Crpila ju je iz Srca Isusova u našoj bazilici, za koju je odmalena bila vezana te odrastala uz nju.

Želju za upoznavanjem Isusa i njegove ljubavi pokazivala je već u djetinjstvu na školskom vjeronauku i marljivim pohađanjem župne kateheze kroz osnovnu školu, što je nastavila i kao srednjoškolka. Radosno se i danas prisjećam kako je čežnja za susretom s Isusom i njegovom ljubavlju rasla u njezinu srcu, posebno u pripremi za prvu sv. ispovijed i pričest. Radosnim iščekivanjem tog susreta brojala je dane, govoreći: „Još mjesec dana… Još 25 dana… Pa 20…“ 

Kako se dan prve sv. pričesti približavao, radosti u njezinu srcu bilo je sve više, a ona se odražavala na njezinu licu i u njezinu životu. I kada je došao taj dan – dan nebeskog i zemaljskog slavlja – Anamarija je svim srcem slavila i pjevala: Isuse volim te… Isuse slavim te… Isuse, trebam te… Isuse, hvala ti….

Vjerujem da je već tada dotaknula Nebo u kojem sada živi.

Anamarija je sudjelovala u svim aktivnostima naše župne zajednice, darujući svoje sposobnosti i vrijeme za slavu Božju i opće dobro. Svojim primjerom i aktivnošću u našoj bazilici poticala je i pozivala djecu i mlade na radosno življenje kršćanstva. Ljubav Srca Isusova tako snažno ju je privlačila da je uvijek željela biti blizu oltara Božanskog Srca.

Liturgijska slavlja u bazilici Srca Isusova posebno je voljela te je u njima radosno sudjelovala pjevanjem u dječjem zboru, sviranjem u dječjem orkestru te čitanjem Božje riječi. I u svim pobožnostima koje su se događale u našoj bazilici živjela je Anamarija svim svojim srcem, i to do posljednjeg dana svojeg zemaljskog života.

Srce Isusovo primilo ju je u svoje nebesko kraljevstvo, gdje ćemo se jednog dana svi susresti. Mi je već sada nazivamo anđelom, jer dok je boravila među nama, darivala nas je anđeoskim osmijehom, a imala je i dobru anđeosku dušu.

Kao što je pjevala u dječjem zboru i svirala u dječjem orkestru, vjerujem da i sada iz vječnosti, u kojoj s anđeoskim zborom i orkestrom slavi Gospodina, radosno gleda na sve nas i našu baziliku te nas zagovara pred licem Svevišnjeg. 

Zato i moje srce, Oče nebeski, stoji pred tobom, puno hvale i zahvalnosti za kratak, ali čudesan život naše Anamarije u čijim dubinama si boravio… Život u kojem si Ti ljubio i razveseljavao, život u kojem si bio slavljen i hvaljen i u kojem si prošao ovom zemljom te ostavio tako snažan i svijetao trag u našim srcima.

s. Marijela Žuro, vjeroučiteljica